Pozdrav, članice i članovi lonca. Pred vama je serija intervjua u kojoj razgovaram s mladim, preduzetnim i inovativnim ljudima. Došlo je vrijeme da se pod „svjetla reflektora“ stave osobe koje upravo to i zaslužuju. Moje malo istraživanje provedeno u loncu je pokazalo da preko 60% mladih ljudi (do 30 godina) nisu čuli ni za jednu inovatorku ili inovatora iz BiH ili za inovaciju napravljenu u našoj državi. Prema tome, u loncu sam započeo ovu seriju intervjua kako bih to promijenio i predstavio pozitivne primjere mladih koji su se odlučili na preduzetništvo, inovatorstvo, nauku, aktivizam… Svaka od tih osoba nosi sa sobom drugačiju priču i drugačija iskustva, ali ih povezuje jedno – želja za uspjehom u svojoj državi. Nadam se da će ovi intervjui i u vama osloboditi kreativnu notu koju, siguran sam, svi imamo.

U ovom, posljednjem izdanju intervjua iz rubrike 1 na 1 u loncu koji imam priliku da moderiram, sam imao čast da razgovaram sa mladom inovatorkom – Eminom Milanović! Emina ima veoma zanimljivu inovaciju koju je razvijala sa svojim timom, a riječ je o solarnom stablu za čiji dizajn je inspiraciju uzela iz oblika bosanskog ljiljana!

Nedim: Zdravo Emina! Možeš li se predstaviti našim članicama i članovima?

Emina: Ja sam Emina Milanović, studentica Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu, bavim se aktivizmom i fotografijom od srednje škole te imam inovaciju solarnog stabla koju želim da predstavim okolini. Nikad nisam pretjerano brinula o etiketama, niti sam tražila etiketu za sebe, ali smatram da sam mlada osoba koja želi da napravi promjenu u svijetu.

Nedim: Ispričaj nam malo o svojoj inovaciji solarnog stabla. Kako je ono zamišljeno?

Emina: Ono je zamišljeno nalik na bosanski ljiljan, koji je endemska vrsta u BiH, pa shodno tome i nosi naziv „lilium bosniacum“. Mi vrlo često vidimo apstrakt tog ljiljana kao patriotski znak, ali rijetko kada razmišljamo kako zaista izgleda taj bosanski ljiljan. Naš cilj je bio da pokažemo kako izgleda njegov dnevni ciklus, s obzirom na to da se njegove latice i otvaraju i zatvaraju tokom dana. Dakle, svaka latica na ovom stablu ima solarne ploče na sebi, te ima 2 zakrivljena dijela gdje su oni fiksirani. Položaj tih latica se mijenja u zavisnosti od doba dana. Dakle, one su otvorene tokom dana te se okreću prema položaju sunca tokom dana za maksimalnu apsorpciju sunčevih zraka.

Isto tako, naš plan je da ovo solarno stablo bude dizajnirano u obliku zlatnog reza. Sa vanjske strane spirale bi bila smještena i rampa, s obzirom na to da bi stepenice bile smještene sa unutrašnje strane. Na taj način smo željeli da omogućimo ljudima sa kolicima olakšan pristup stablu. 

Ta spirala zlatnog reza bi vas vodila do podnožja stabla gdje bi se nalazio stećak. Naravno, ne pravi, već bismo uključili studente, recimo, Likovne akademije koji bi pomogli pri izradi svojevrsne replike. U tom stećku bi također bila i smještena razvodna kutija, sa svim ostalim elektronskim elementima.

Na tom stećku bi bila i kontrolna tabla koja bi pokazivala značajne informacije o stablu, gradu i državi turistima, ali i svim ljudima koji budu željeli da saznaju više o nama, našem gradu, državi, historijatu grba bosanskog ljiljana i slično.

Tu smo planirali i postaviti solarne klupe koje bi dodatno dovodile solarnu energiju u to stablo. Također, sa bočne strane tih klupa bi bile utičnice gdje bi posjetioci mogli da napune svoje elektronske uređaje.

Latice tog ljiljana se navečer sklapaju te bi iz tučaka navečer isijavala svjetlost preko LED svjetala. Tu smo planirali i svojevrsnu interaktivnost sa posjetiteljima solarnog stabla. Postojala bi aplikacija koja bi regulisala mijenjanje boja na pojedinim tučcima, ali naravno, to bi se moderiralo da ne mogu svi u isto vrijeme mijenjati boje.

Nedim:  Kako si se uopšte počela zanimati za inovaciju ovog tipa? Da li si od početka fakultetskog obrazovanja aktivna u polju aktivizma i inovacija?

Emina: Vrlo je lako da mladim osobama elektrotehnika i fakultet uzmu sve slobodno vrijeme. Teško će vas nešto samo od sebe navesti na aktivizam i preduzetništvo. Kada sam upisala fakultet i završila prvu godinu, dakle „očistila“ je, uhvatila sam sebe kako uzimam indeks sa svim upisanim ocjenama, ali se ja uopšte nisam osjećala ispunjeno. Studenti se zaista lako fokusiraju striktno na fakultet i akademski progres, ali u trenutku kada sam završila prvu godinu shvatila sam da mi je potrebno da se vratim u aktivizam. Na drugoj godini sam se aktivirala preko STELEKS-a (čija sam predsjednica) i drugih projekata.

Na fakultetu sam vidjela plakat koji je postavio IEEE za konkurs izgradnje solarnog stabla na Trgu Alije Izetbegovića. Ovo mi je bilo vrlo zanimljivo jer sam oduvijek htjela da studiram arhitekturu, ali sam na kraju ipak upisala Elektrotehnički fakultet. S obzirom na to da je ovaj projekat bio spoj arhitekture i elektrotehnike, on mi je od početka bio veoma interesantan. Željela sam se uključiti na ovaj projekat, ali se zbog svojih obaveza na fakultetu nisam mogla ozbiljnije posvetiti svojoj želji za apliciranjem. Ipak, par dana prije kraja konkursa me kontaktirao kolega Almir sa početnom skicom tog solarnog stabla. Almira sam upoznala kroz aktivizam u STELEKS-u. Taj poziv me iznenadio jer ga zaista nisam očekivala, ali je on smatrao da sam ja jedina osoba koja mu može pomoći sa izvođenjem ovog projekta do kraja.

Na tom konkursu smo, od otprilike 200 učesnika bili izabrani u prvih 5, gdje smo izlagali pred preko 200 osoba u publici, te ispred stručne komisije gdje su bili profesori, doktori nauka te ostale eminentne ličnosti. Tu smo osvojili drugo mjesto, ali nismo dobili nikakvo posebno obrazloženje za to, niti smo dobili negativan komentar od članova komisije. Jedino što nam je komisija kroz razgovor s njima nakon ceremonije rekla jeste da „naša inovacija nije pogodna za područje BiH jer se kod nas niti pločnik ne može popraviti“, te ih je zanimalo ko bi održavao pokretne latice solarnog stabla. Iako smo mi već rekli da smo i na to mislili te smo imali spreman softver koji bi unaprijed prepoznao da će se desiti kvar na nekoj od latica, te bi se na vrijeme moglo reagovati kako bi se sve odvijalo u najboljem redu, oni su bili mišljenja da je to, nažalost, preinovativno za naše podneblje.https://www.youtube.com/embed/3XsZZAB-l7A

Nedim: Do koje faze razvoja solarnog stabla ste stigli?

Emina:  Mi smo mogli napraviti nešto jednostavnije što bi nam pomoglo prilikom lakšeg razvoja ovog stabla, ali je naš cilj bio da napravimo rješenje koje je ekološki prihvatljivo, te nešto što ispunjava kriterije konkursa.

Mi trenutno tražimo mjesto ili lokaciju gdje bismo mogli implementirati našu inovaciju. S obzirom na to da ovo jedino ima smisla da se napravi u Bosni i Hercegovini, a mi bismo voljeli da to bude u Sarajevu, naše opcije su poprilično ograničene. Ipak, mi moramo prvo pronaći lokalitet te cijeli izvedbeni tim za ovu inovaciju.

Danas, još uvijek pokušavamo da negdje implementiramo našu inovaciju, te pokušavamo da prilagodimo našu inovaciju raznim konkursima uz minimalne promjene naše zamisli.

Nedim: Kakvu podršku imate do sada? Kako su ljudi dočekivali vašu ideju kada ste im je predstavili po prvi put?

Emina: Lično, najveća podrška kroz ovaj cjelokupan proces, ali i kroz život je moj djed. Njegove riječi ohrabrenja su uvijek bila vjetar u moja leđa te sam mu na tome i na njegovoj vjeri u mene beskrajno zahvalna. Međutim, mi kao tim zaista nemamo nikakvu podršku, niti od vladinih institucija, ali ni od nevladinih organizacija.

Dosta ljudi kojima smo spomenuli našu ideju je na prvu reagovalo sa riječima „hmm, problematično“. Na kraju krajeva, sve zavisi i s kim pričate. Ako pričate s mladim ljudima koji vole Bosnu i koji vole promjene, oni će biti oduševljeni ovom idejom i uvijek će ponuditi svoju pomoć. Ipak, s druge strane imate dosta skeptičnih ljudi koji ne vjeruju u našu viziju te uporno pokušavaju pronaći neku manu kroz postavljanje pitanja. Ono što oni ne razumiju je da smo mi svako od tih pitanja već sami sebi postavili po sto puta i već imamo spreman odgovor na svako od njih.

Ono što je nas posebno ohrabrilo jeste to da su ljudi odmah nakon naše prezentacije ovog projekta na takmičenju počeli da nam prilaze i čestitaju.

Ljudima, posebno mladim koji se tek uključuju u svu ovu priču inovacija i aktivizma treba da bude jasno da nije nužno da će uspjeti u svojim naumima iz prvog puta, niti da će uspjeti uopšte, ali to nije razlog da odustanu odmah na početku. Ako postojite vi kao individua koja se trudi i želi da promijeni nešto, znači da postoji još barem neka individua koja vam može pomoći prilikom razvoja ovog projekta.

Nedim: Ko sve čini tvoj tim s kojim razvijaš ovu inovaciju?

Emina: Pored Almira, kojeg sam već spomenula, nama je trebala i osoba iz polja Arhitekture, te je meni naumpala moja kolegica Tesnim, koju sam upoznala aktivizmom tokom srednje škole. Tada sam bila aktivista volonter u asocijaciji srednjoškolaca. Mala digresija, ali ovim putem bih zaista preporučila svim srednjoškolcima da se uključe u asocijaciju srednjoškolaca, jer nikad ne znate kakva sve poznanstva tamo možete steći.

Tesnim je ujedno i bila moj „rival“ na fotografskim takmičenjima, gdje se nerijetko dešavalo da ja osvojim drugo a ona prvo mjesto, te obrnuto. Na neki način se iz tog našeg prijateljskog rivalstva razvilo još divnije prijateljstvo, a ovo solarno stablo ga je još samo dodatno učvrstilo. Ona je zaista kroz 7 dana, koliko smo imali da spremimo našu inovaciju za takmičenje, uradila ogroman posao.

Tokom tih 7 dana, Almir i ja smo pokušavali da naučimo neke programe za modeliranje kako bismo njoj objasnili kako smo zamislili našu inovaciju, ali je ona uradila praktički sav ostatak posla.

Nedim: Da li ste razmišljali o patentiranju ovog stabla?

Emina: Prvi put sam počela da razmišljam o patentiranju kada sam bila na startup konferenciji Trezora bh. inovacija. Ipak, nisam sigurna koliko je naša inovacija podložna patentiranju. Pored toga, ono što je još bitnije jeste da nama patent nije toliko bitan s obzirom na to da je nama prvenstveno bitno da se to napravi, a ne da li će nama to neko ukrasti. Nije nam bitno da pored tog stabla stoje imena Almir, Tesnim i Emina, već samo da to bude monument našeg grada.

Mi smo čak i razmišljali o nekoj javnoj kampanji gdje bismo objavili crteže i animacije tog stabla kako bi možda neka organizacija to vidjela i preuzela ovaj projekat, jer je ovo za sada prevelik zalogaj, za nas 3 studenta.

Nedim: Iako kažeš da ste vas troje samo tri studenta, već ste stekli ogromno iskustvo pored svih prepreka na koje ste naišli. S obzirom na vašu istrajnost prilikom razvijanja ovog projekta, koja bi bila vaša poruka drugim mladim ljudima koji se planiraju uključiti u aktivizam i preduzetništvo?

Emina: Morate pobliže upoznati i sagledati svoje slabosti, mane, ali i prednosti i da se usmjerite ka njima i da radite na njima, da radite u tom polju. To ne mora nužno biti vaša struka. Ukoliko ste dobri u radu sa ljudima, isprofilirajte se u tome. Nemojte cijeli dan sjediti zaključani u kuću i samo učiti i sticati akademsko znanje, jer mnogi briljantni studenti sa ETFa uopšte nisu osobe koje uče u kući 24 sata dnevno, pogotovo jer je nemoguće ostati toliko dugo skoncentrisan. Oni imaju raspoređeno vrijeme za rad na sebi, za prijatelje, za sport, za rekreaciju.

Pored toga, moramo nešto uraditi da bi se išta primijenilo u našoj državi. Više to nije pitanje da li želimo ili ne želimo, već je došlo do potrebe. 

Na kraju krajeva, izlazite iz svoje komfor zone! Ni meni nije bilo lako izaći iz svoje komfor zone, jer sam tek odnedavno počela da držim javne govore, te sam i sama imala nervozu.

Meni uopšte ne bi bilo toliko jednostavno da izađem pred više od 200 ljudi, pogotovo u ispitnoj sedmici, da nisam bila toliko ponosna i vjerovala u ovo što smo osmislili. Čak sam i pala jedan predmet zbog svoje prezentacije, ali se uopšte ne kajem radi toga. Naučimo koristiti sve blagodati života.

Nedim: S obzirom da lonac, kao ekosistem za aktivne, preduzetne i inovativne mlade ljude broji već skoro 40.000 članova, da li si ti i sama članica lonca? Kako ti se čini kompletna ideja jedne takve zajednice koja okuplja mlade ljude te im pomaže prilikom osnaživanja i investiranja u njihove biznise i projekte?

Emina: Već dugo sam slušala o potrebi nekog ovakvog ekosistema, te kad sam čula za lonac, bila sam oduševljena! To je idealna realizacija svima već poznate ideje i pitanja kako okupiti mlade inovativne ljude i kako ih povezati. Kao individue možemo jako malo, ali kao povezane grupe ljudi možemo jako, jako puno. Mislim da je ovo zaista super stvar te da ljudi mogu iz iskustava drugih da nauče mnogo korisne stvari za svoj dalji progres te da se povežu. Nekako, kada vidite sličan svoj problem kod nekog drugog u drugom stadiju realizacije možete shvatiti kako se kretati u kojoj fazi realiziranja svog projekta. 

Lakše je učiti na tuđim greškama nego na svojim!

Nedim: I za kraj, da se snima film o tebi, ko bi voljela da te glumi?

Emina: Vrlo često mi moji prijatelji šalju neke osobe na koje navodno ličim te koje bih mogla navesti za osobe koje bi me mogle glumiti. Ipak, s obzirom da ne pamtim najbolje ta imena, ne mogu ih se puno ni sjetiti. U sjećanju mi je jedino ostala glumica iz filma Beautiful mind – Jennifer Connely. 

(preuzeto sa lonac.pro)